Almayer Art & Heritage Hotel, Zadar

ALMAYER DÉPENDANCE ROOMS

Memento zadarskoj grandeci

Nemoguće je proći pokraj hotela Almayer, Perivojem Gospe od zdravlja, šetajući kroz povijesnu zadarsku četvrt Kampo Kaštelo (Campo Castello), a ne primijetiti, preko puta parka, impozantnu pojavu kuće Bianchini kako se izdiže iznad Malog arsenala i Tri bunara.

Kuća Bianchini i Mali arsenal danas  
Fotografija: Vjekoslav Bobić

Ova zgrada, puna povijesne simbolike  i važnosti, sagrađena je 1914. u praskozorje Velikog rata – rata koji je svugdje započeo gotovo euforično i koji je trebao je okončati sve ratove. Gradnju zgrade je naručio i organizirao Juraj Bianchini (1847 –1928), istaknuti hrvatski preporodni političar, graditelj i novinar te dugogodišnji urednik Narodnog lista, najvažnijih hrvatskih novina Dalmacije tog vremena.

Kampo Kaštelo i kuća Bianchini u idiličnim danima prije Prvog svjetskog rata
Fotografija: Facebook grupa - Stare razglednice i fotografije Zadra


Zgrada je sagrađena prema projektu tvrtke „Rings& Bonavia“ iz Trsta, kao prva moderna armirano-betonska zgrada u Zadru na mjestu nekadašnje srednjovjekovne utvrde Kaštel i stare vojničke zgrade „Quartieretti“.

Kampo Kaštelo i vojarna  „Quartieretti“ prije izgradnje kuće Bianchini
Fotografija: Facebook grupa - Stare razglednice i fotografije Zadra


Sagrađena na vrhuncu zadarskog fin-de sièclea, kad je Zadar bio administrativno, građansko i multukulturalno središte austrijske Kraljevine Dalmacije, zgrada je svojim arhitektonskim izrazom i ukrasima spajala tradiciju s prvim naznakama moderne. Oslobođena tradicionalnih graditeljskih metoda i ograničenja, njezina arhitektura je istodobno kršila ustaljene norme i klasične proporcije te predstavljala krajnji domet optimizma i progresa te rastućih želja i potreba tadašnje zadarske građanske klase.
 

Kuća Bianchini i Mali arsenal danas  
Fotografija: Vjekoslav Bobić


 Optimizam i osjećaj progresa zadarske buržoazije nije bio dugog vijeka, jer je vrhunac istodobno značio i kraj građanske epohe Zadra. Sa svojim rastućim društvenim i političkim tenzijama između krhke talijanske gradske većine i potpuno hrvatske okolice, grad se sunovratio u danse macabre Prvog svjetskog rata. Juraj Bianchini, kao urednik Narodnog lista, upravo je u tim je vremenima u svoju zgradu preselio uredništvo tih najvažnijih hrvatskih novina u Dalmaciji. Zvuk pisaćih i tiskarskih strojeva te predratno nadmetanje talijanskih i hrvatskih novina, zamijenilo je štektanje mitraljeza i huk topova oko Soče, Piave i Caporetta.
 

Zadar početkom XX. stojeća
Fotografija: Facebook grupa - Stare razglednice i fotografije Zadra

Rat se završio. Zahvaljujući diplomatskim igrama sila Antante, Zadar je pripao Kraljevini Italiji. Pretvorio se u izolirani talijanski posjed, neprirodno odsječen od svog hrvatskog nacionalnog korpusa i srednje Europe. U sjeni pregovora u Versaillesu, zamjerivši se talijanskim okupacijskim snagama, Juraj Bianchini je 1919. prvo uhapšen, a zatim je, kao i mnogi drugi Hrvati, morao pobjeći iz Zadra. Nedugo potom, Narodni list je zabranjen, a njegovo uredništvo je 1920. devastirano, zajedno s ostalim hrvatskim ustanovama u Zadru.
 

Izdanje Narodnog lista iz 1911.
Fotografija: Facebook grupa - Stare razglednice i fotografije Zadra

Kuća Bianchini je u ostatku 20. stoljeća podijelila uspone i padove svog grada. Od lažnog osjećaja obilja slobodne luke za vrijeme talijanske fašističke vladavine i talijanizacije zadarskog društva, do Drugog svjetskog rata i gotovo potpunog savezničkog uništenja grada te novog egzodusa njegovog stanovništva, ovog puta talijanskog. Preživjela je i sumanuto bombardiranje i višegodišnju opsadu Zadra od strane srpskih pobunjenika tokom hrvatskog rata za nezavisnost (1991-1995). Rijetko obnavljana, ostala je u zapećku zaboravljenog dijela stare gradske jezgre, čekajući neko novo vrijeme.
Teško je bilo ne razmišljati o svemu navedenom, dok smo se prvi puta penjali kružnim stubištem i planirali obnovu stana koji je, kao ondašnje vlasništvo Jurja Bianchinija i uredništvo Narodnog lista, bio u epicentru svih ovih događanja. Unatoč zubu vremena i nebrige, zgrada je zadržala šarm fin-de sièclea, a zahvaljujući brojnim balkonima i velikim prozorima,  posjeduje onu, za Zadar atipičnu, otvorenost prema gradu i parku.
 

Pogled na Kampo Kaštelo iz kuće Bianchini i Almayer Art & Heritage Hotel
Fotografija: Vjekoslav Bobić


Lijepe prostore kao ovaj, zadovoljstvo je uređivati. Dizajn je trebao podcrtati intelektualno i građansko nasljeđe Zadra, uz malu dozu srednjoeuropske melankolije, južnjačke nostalgije i mementa na prohujalu zadarsku grandecu. Kao i kod Almayera, dizajnu su najviše kumovala vlasnici i supružnici Irina Bakija i Vjekoslav Bobić, uz onaj finalni touch dragog prijatelja i suradnika dizajnera Borisa Ružića.

Boris Ružić, Vjekoslav Bobić i Irina Bakija – kreativna snaga Almayera
Fotografija: Rajan Milošević, Koridor 27

Prostorom su se tako razlile intelektualna plava boja i zelena refleksija bujne vegetacije obližnjeg parka na velikim ostakljenim zidovima kupaonica, a naglašenu grafičnost i apstraktnost podcrtale su dizajnerske keramičke pločice, okrugle forme unutarnje dizajnerske rasvjete te umjetničke slike Tea Perića.
 

Soba br.3 Bianchini
Fotografija: Rajan Milošević, Koridor 27


Kao i kod uređenja Almayera, poštivanje baštine i korištenje organskih materijala bili su imperativ. Humanost prirodnih materijala zaokružili su novi hrastov parket s formom francuskog veza i nova drvena vanjska stolarija, izrađena posebno po narudžbi za velike starinske otvore vrata i prozora. Visoke stropove rese štukature, a poticajne umjetničke slike Wolfganga Brennera, izbor antiknog i dizajnerskog namještaja i pojedinih detalja potiču intelektualnost i memento na prohujala vremena.

 
Soba br.3 Bianchini
Fotografija: Rajan Milošević, Koridor 27


  Kupaonica sobe br.4 Battara
Fotografija: Rajan Milošević, Koridor 27


U depandansi, na prvom katu kuće Bianchini, nalaze se ukupno četiri komforne dvokrevetne sobe, tri standardne i jedna deluxe. Nakon rekonstrukcije, sobe su otvorene 2018., a nazvane su i tematizirane po zadarskim intelektualnim velikanima, izdavačima i umjetnicima, Battarama, Brkanu, Buratu i naravno samom Bianchiniju.


Soba br.2 Brkan
Fotografija: Rajan Milošević, Koridor 27


Priča o kući Bianchini nije završena. Planirano skorašnje uređenje, kako same zgrade, tako i povijesnog Trga tri bunara ispred nje, uz okruženje spomenika nulte kategorije pod zaštitom UNESCO-a, vratit će raskoš ovog graditeljskom dragulju građanskog Zadra.