Almayer Art & Heritage Hotel, Zadar

Zadarska tržnica

Iskonska društvena mreža

„Kakva graja i kakvo šarenilo. Na trgu vlada jezična konfuzija. Kupuje se i prodaje na svim mogućim narječjima.“ - zabilježio je 1888. godine Pierre Bauron, pariški putopisac. 

Pierre Bauron Le Marche de ZaraPierre Bauron Zadarska tržnica na gravuri iz 1888. (foto: Facebook grupa/Stare razglednice i fotografije Zadra)

Zadarska Pijaca  je  od pamtivijeka bila mjesto okupljanja Zadrana i njihovih gostiju koji pohodom na tržnicu, ne samo zbog kupovine neophodnih namirnica već i zbog uživanja u vrevi, bogatstvu boja i cjenkanju s lokalnim prodavačima, postaju dijelom ovog tisućljetnog grada. Sve što se ovdje prodaje dolazi iz okolice Zadra, plodnih Ravnih kotara i zadarskih otoka - voće, povrće, maslinova ulja, sirevi, med, cvijeće, sadnice, najbolja riba ulovljena noć prije i plodovi mora izravno iz Jadrana. 

Piazza dell'Erbe around 1900Zadarski Zeleni trg (Piazza dell'Erbe) oko 1900. (foto: Facebook grupa/Stare razglednice i fotografije Zadra)

Smještena  na zadarskom poluotoku, pod povijesnim Bedemima zadarskih pobuna koji su dijelom  UNESCOve liste svjetske baštine, Tržnica je zajedno s Ribarnicom odavno postala dijelom urbanog zadarskog identiteta. S korijenima koji sežu sve tamo do liburnijske Iadere, ovo je mjesto na kojem se svakoga dana nude svježi proizvodi, ali i skupljaju i prenose najnovije informacije. Izravnom komunikacijom sa relevantnim izvorima s obje strane spektra, zadarska Pijaca tako formira kolektivno zadarsko pamćenje te postaje (i ostaje) trendseter.

Urbana ljepota trgovanja i postojanja

U doba mletačke uprave nad Zadrom, gradske su se tržnice nalazile na četiri mjesta. Roba iz Ravnih kotara - žito, sijeno, drvo za loženje, koža, maslac i sir, prodavala se na mjestu današnjeg Narodnog trga. Nakon što je u Varoši podignuta nova loža, nazvana Pile, tržnica se preselila tamo. Prodavalo se i ispred sv. Krševana i crkve sv. Ivana.

Pile market in Zadar, 1903Tržnica kod lože Pile u Varošu oko 1900. (foto: Facebook grupa/Stare razglednice i fotografije Zadra)

Na prostoru bivšega rimskog Foruma, ondašnjem Kampu - srednjovjekovnom trgu s renesansnom cisternom, kasnije nazvanom Trg zéleni (Piazza dell’erbe), bila je središnja tržnica. Tu su najzastupljeniji bili obrtnici pekari (fonarius/panicocullus) i pekarice (panificule), piljarice (venderigola, revenderix), ribari (piscator) i mesari (beccarius), ali i prodavači na malo za pšenicu, sočivo, kruh, vino, meso, sir, ulje, mirodije, pamuk, vunu, lan i sukno. Ribarnica se 1903. godine sa Kampa preselila na zapadnu stranu Nove obale.

Fish Market on the west side of Nova obala in the year 1903Privremena ribarnica na zapadnoj strani Nove obale 1903. godine (foto: Facebook grupa/Stare razglednice i fotografije Zadra) 

Zadar je u to vrijeme bio nadaleko poznat po obilju mediteranskog voća, povrća i ostalih namirnica. Proizvode na prodaju donosili su seljaci sa otoka i iz zaleđa odjeveni u slikovite nošnje koje su činile kontrast sa građansko- aristokratskim odijevanjem o čemu se osobito vodilo računa. Kupovalo se i prodavalo na brojnim jezicima i narječjima, a tržnica je radila svaki dan, osim nedjeljom.

Piazza dell'Erbe Zadar 1908Živopisni Zeleni trg (Piazza dell'Erbe) u 1908. (foto: Facebook grupa/Stare razglednice i fotografije Zadra)

Piazza dell'Erbe Zadar 1911Neponovljivo šarmantni Zeleni trg (Piazza dell'Erbe) 1911. (foto: Facebook grupa/Stare razglednice i fotografije Zadra)

Šarolike palače, labirinti romantičnih prilaza i glavni ulaz s gata na Novoj obali preko Trga Laurana, činili su ovaj prostor neponovljivo šarmantnim. Trg je bio okružen nizom zgrada koje su u svojim prizemljima imale trgovine i gostionice pa je, između 19. i 20. stoljeća, postalo jedno od gradskih salona na otvorenome, i kultno mjesto za sastajanje Zadrana. Popularno šetalište privlačilo je brojne šetače, a građani su se rado okupljali oko fontane i popularnog bara Loyd. Na trgu su se održavale i svakojake priredbe i koncerti.

Piazza dell'Erbe in 1939Piazza dell'Erbe in 1939 (photo: Facebook grupa/Stare razglednice i fotografije Zadra) 

Katastrofalno razorno savezničko bombardiranje Zadra od studenog 1943. do listopada 1944. godine, sravnilo je sa zemljom ovu urbanističku divotu, odnijelo svu živost koja ju je krasila i uništilo sve zgrade oko romantičnog trga koji je preoran te se započelo sa iskapanjem rimskog Foruma. Piazza dell'Erbe danas živi tek na starim razglednicama i požutjelim fotografijama.

Zadar 1945Uništena jezgra Zadra 1945. (kolaž fotografija: Zvonimir Barbarić/Zadarski.hr)

Rituali

Nakon Drugog svjetskog rata, tržnica je privremeno preselila na trg Pet bunara koji je izgrađen 1574. godine za vrijeme opsade vojske Osmanskog Carstva, kada je pokriven obrambeni jarak sa zapadne strane bastiona, iskopan u srednjem vijeku.

Godine 1952. dipl.inž.arh. Josip Budak uspio je od hrpe ruševina urediti skroman urbani prostor današnje Pijace čiji duh štite znakoviti ostaci zadarskog građanskog života. Poštujući spomenička svojstva grada i pokazujući osjetljivost za značaj prostora i njegove bitne arhitektonske odrednice, Budak je Tržnicu postavio u okruženje ostataka crkve sv. Marije Velike, porušene 1570. godine, kapele sv. Roka i fasade nedovršene crkve sv. Šimuna iz 1600. godine, odnosno, na drugoj strani, ogradnog zida s kruništem romaničke palače Pasini.

Ponovno oživljenu umjetnost trgovanja na zadarskoj Tržnici svojom je kamerom od 1953. do 1981. godine zabilježio Ante Brkan - veliki zadarski i svjetski majstor fotografije, te jedan od stupova građanskog identiteta Zadra. Dio njegovih djela javnosti je predstavljen 2008. godine na izložbi “Ante Brkan - Na tržnici”, dok se nekoliko fotografija koje svjedoče živosti Pijace iz tog vremena nalaze u stalnoj izložbi fotografija na novoobnovljenim gradskim bedemima - tik iznad Tržnice. 

Brkan Zadar market in 70sAnte Brkan - Zadarska tržnica u 70-ima (foto: Facebook grupa/Stare razglednice i fotografije Zadra)

I danas je zadarska Pijaca jedna od najživopisnijih i najšarenijih u Dalmaciji, a po bogatstvu ponude i jedna od najvećih tržnica u Hrvatskoj. Zadrane se tako svakodnevno opskrbljuje plodovima iz bogatog zaleđa Ravnih kotara, plodnih površina oko Vranskog jezera, kao i otoka Ugljana i Pašmana. Zadarska Ribarnica jedno je od nezaobilaznih i najživopisnijih mjesta u gradu. Tu stiže nepregledno bogatstvo ribe, mekušaca i školjaka, izravno iz čistog mora, s ribarskih brodova natiskanih u gradskoj luci i u neposrednoj blizini Ribarnice i kupaca koji svježu ribu prepoznaju iz daleka. Svaki su dan, a osobito petkom, tu škampi, divlje orade, srdele, sipe, lignje, inćuni, hobotnice, i nadaleko cijenjene jadranske tune.

video: TZ Zadar

U cik zore, Zadrani će tako kod gospođe Anke iz Debeljaka po stručak peršina, pa kod Ante iz Raštana po krumpir, kod Kate s Preka po njeno maslinovo ulje i malog Mate iz Obrovca po one neprskane jabuke. Kad odaberu srdele ili škarpinu da upotpune ručak, sjesti će na kavu s prijateljima koje ovdje sreću gotovo svaki dan, i pobrojati domaće i furešte. Ritual koji se tek neznatno izmjenio kroz stotine godina koliko zadarska Pijaca živi. 

Stipe Surać Zadarska tržnicaSve boje Zadarske Tržnice (foto: Stipe Surać TZ Zadar

Almayer Art & Heritage Hotel svojim gostima poslužuje namirnice dobavljene baš sa zadarske tržnice. Odabiremo ih pomno, birajući najbolje i najsvježije, od provjerenih proizvođača i malih obrtnika. Prošetati Pijacom možete i vi sami, pa započeti vlastiti ritual lakoće postojanja u sinergiji prirode i živog grada kojem ćete se iznova htjeti vraćati.