Povijest Almayera

Depiction of the city of Zadar from Konrad von Grünemberg's pilgrimage in the year 1486.

1042. Prva crkva sv. Nikole

Kad bi zidovi mogli pričati povijest Almayera? Sigurno bi započeli s hrvatskim banom Stjepanom koji je sagradio i bogato opremio crkvu sv. Nikole, na sjeverozapadnom rubu zadarskog poluotoka, uz samu morsku obalu, te je darovao opatu benediktinskog samostana sv. Krševana u Zadru.

The old map of North Dalmatia and Zadar by Giovanni Francesco Camocio after 1575

1167. Prvi spomen lokaliteta

Prvi put se spominje ovaj lokalitet u starim zadarskim dokumentima kao territorium sancti Nicolai.

The famous painting of Andrea Vicentino depicting crusaders conquering the city of Zadar in 1202.

1202. Četvrti križarski rat i opsada Zadra

Početak je Četvrtog križarskog rata, zloslutnog za Europu. Križari, instrumentalizirani politikom za interese Republike Venecije u Dalmaciji, opsjedaju i uništavaju prvo Zadar, tada u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu, a potom i Konstantinopol te samo Bizantsko carstvo, uz strahovite pokolje i pljačku. Nakon povratka života u Zadar, redovnicama sv. Benedikta je za za ponovnu izgradnju samostana ustupljen kompleks oko crkve sv. Nikole, u sjeverozapadnom dijelu grada.

A illuminated medieval manuscript depicting Saint Francis of Assisi's voyages

1212. Posjet Sv. Frane Asiškog

Prema predaji Sv. Franu Asiškog su, prigodom putovanja na Istok, vjetrovi bacili na zadarske obale. Prilikom posjeta samostanu benediktinki sv. Nikole, na čudesan je način ozdravio jednu od opatica, nakon čega su benediktinke preuzele pravilo sv. Klare i time postale jedan od prvih ženskih samostana franjevačkog reda, ordinis sanctae Clarae – klarise.

The coat of arms of Zadar and the Venetian flag with the winged lion of St. Mark's

1000.-1409. Stoljeća zadarskih pobuna

Osvajanje Zadra, tada glavnog rivala na Jadranu, oduvijek je privlačio Mletačku Republiku - pomorsku silu u usponu s druge strane Jadrana. Kad je Venecija 1000. godine prvi put uspjela pokoriti Zadar i Dalmaciju, svoj uspjeh su ovjekovječili u tradiciji svetkovine „Vjenčanja s morem“ (Sposalizio del mar) pri čemu je dužd bacao u more prsten kao simbol povezanosti Jadrana s Venecijom. Započela je stoljetna borba Venecije i hrvatsko-ugarskih vladara za posjed Dalmacije, a u borbama između buntovnih Zadrana i Venecije, mletačka zastava s krilatim lavom sv. Marka čak je jedanaest puta bacana u more.

The Small Arsenal is a protected cultural monument, part of Zadar's medieval fortress Kaštel

1243. Utvrđivanje

Nikad ne vjerujući buntovnim Zadranima, Mlečani 1243. počinju graditi na sjevernom dijelu grada tvrđavu - kaštel, nasuprot samostanu sv. Nikole. Kaštel, okružen jarkom ispunjenim morem, iako uklopljen u sustav gradskih zidina, manje je namijenjen obrani Zadra, koliko obrani od samih Zadrana. Među sačuvanim ostacima nekadašnje tvrđave, najupečatljiviji dio je pročelje „Malog Arsenala“ , nekadašnjeg ulaza u utvrdu s pomičnim mostom.

Medieval model of Zadar in the Historical Naval Museum in Venice, around 1570

1347. Stvaranje Kampo Kaštela

Mlečani probijaju gradske zidine, kopaju jarak oko Kaštela i puštaju u njega more. Radi bolje obrane, ruše sve zatečene kuće u blizini te stvaraju veliki brisani prostor (lat. campus), koji je otad dao ime cijelom ovom dijelu grada – Kampo Kaštelo (Campo Castello). Pojačana fortifikacija Zadra u XIV. stoljeću odrazila se i na samostan sv. Nikole. Radi smještaja na strateški osjetljivom mjestu grada i novih fortifikacija, stara crkva i dijelovi samostana su srušeni, a sagrađena je druga crkva sv. Nikole. Urbani ožiljci tih vremena vide se i danas. Koso odsječeno sjeverno pročelje hotela i visokog dvorišnog zida još uvijek prate neke davno zamišljene obrambene logike i zaboravljene pobune.

1409. Prodaja Dalmacije za 100.000 dukata

Izgubivši postupno utjecaj u Dalmaciji, hrvatsko-ugarski vladar Ladislav Napuljski iz Anžuvinske dinastije prodao je Veneciji za 100.000 dukata Zadar i sva svoja prava na čitavu Dalmaciju. Priča o Zadru odvija se otad pod strogim pogledom krilatog lava Serenissime, ali i blagodatima uključenosti u talasokraciju bogate Republike te sjene s istoka koja se u obliku polumjeseca polako približavala gradu.

XV. stoljeće

Padom Konstantinopola i Bizanta u turske ruke, završava Srednji vijek a njihova sila se nezadrživo širi Balkanom. 1459. pada Srbija a 1463. i Bosna. Zadar se počinje pripremati za obranu. Stojeći neposredno uz sjeverozapadne gradske zidine, samostan sv. Nikole utvrđuje se za obranu od napada s mora. Stoljetni samostanski zid iz tih burnih vremena i danas uzvisuje dvorište hotela.

Jakob Alt’s depiction of the city of Zadar in Dalmatia, Croatia, in the year 1840

XVI. stoljeće

Kroz XVI. st. samostan je doživio najteže razdoblje od svojega osnutka. Uslijed stalne turske prijetnje i ratova, samostan je počeo ubrzano siromašiti gubitkom svojih posjeda. Izgradnja bedema i protutopničkih nasipa dovodili su i do njegovog povremenog napuštanja.

XVII. st.

Turci su na vrhuncu svoje moći. Zadarsko zaleđe je spaljena ničija zemlja, ispražnjena od stanovništva, a Zadar najveći i neosvojivi grad-utvrda u Mletačkoj Republici. U stalnom dometu turskih topova, traje višestoljetna borba protiv osmanskih osvajača, ali i suživot, razmjena kultura i međusobna trgovina.

1709. Crkva Gospe od Kaštela (Zdravlja)

Sagrađena je Crkva Gospe od Kaštela (Zdravlja) koja i dan danas dominira ovim dijelom grada.

XVIII. st.

Iscrpljen stalnim ratovima i oskudicom, samostan je polako slabio u svakom pogledu izgubivši materijalnu osnovu za uzdržavanje. 1760. godine je izgrađena sadašnja barokna, treća crkva sv. Nikole na ostacima ranije. Crkva nikad nije dovršena do kraja. Samostan je, kao i Mletačka republika, bio na izdisaju.

1797. – 1813. Napoleonski ratovi

Napoleonski ratovi haraju Europom. Mletačka Republika prestaje postojati 1797. a u Zadru i Dalmaciji izmjenjuju se vojske i vlasti Austrije i Napoleonove Francuske. Već 1798. godine ukinut je samostan Sv. Nikole te pretvoren u vojarnu i magazine te vojnu bolnicu.

1826. Broj 1/1

Prva austrijska katastarska izmjera Zadra gdje je ucrtan kompleks Vojne bolnice (Ospitale militare), današnje dvorište i dva objekta čiji su temelji pronađeni prilikom početka radova na rekonstrukciji hotela. Dvorište i zgrada, nekad na samom rubu grada, uz bedeme i more, prema staroj katastarskoj izmjeri sagrađeni su na čestici broj 1/1.

1863. Gradnja zgrade budućeg hotela

Sagrađena zgrada današnjeg hotela kao aneks vojne bolnice i vojarne u prostorima bivšeg samostana sv. Nikole.

XIX. stoljeće

Ukazom austrijskog cara Frane Josipa od 1868., Zadar je prestao biti grad-tvrđava. Djelomično se ruše bedemi i traje intenzivna gradnja. Vizure grada dramatično su se promijenile, a Zadar dočekuje fin de siecle kao svjetski poznato središte proizvodnje maraschina, kralja među likerima.

1875. Prva fotografija

Nasuprot zgrade današnjeg hotela Almayer, svoj fotografski atelier otvorio je Tomaso Burato, jedan od najpoznatijih i najnagrađivanijih fotografa svog vremena. Bio je nositelj titule carskog i kraljevskog fotografa austrijskog cara Frane Josipa i autor brojnih fotografija Zadra i Zadrana, ali i najstarije fotografije iz 1875 na kojoj se vidi zgrada današnjeg hotela.

1914. Gradnja kuće Bianchini

Nakon rušenja stare vojničke zgrade „Quartieretti“, na nasutom terenu nekadašnje mletačke utvrde Kaštel, a današnjem Trgu tri bunara, vlasnik Juraj Bianchini podignuo je zanimljivu i raskošnu stambenu zgradu u kojoj se nalazi današnja depandansa hotela Almayer. Zgrada je prvo moderno armirano-betonsko zdanje u Zadru, a sagradila ju je tvrtka Rings & Bonavia iz Trsta. Ovdje je djelovala redakcija i tiskara Narodnog lista, najstarijih živućih hrvatskih novina, kojoj je u to vrijeme bio urednik Juraj Bianchini. Upravo se u prostoru današnje depandanse hotela nalazilo uredništvo u prijelomnim danima za Zadar početkom XX. stoljeća.

1920. Između dvaju ratova

Krajem Prvog svjetskog rata Austro-Ugarska Monarhija je doživjela slom i raspala se na više država. Zahvaljujući diplomatskim igrama sila Antante prilikom pridobivanja Italije na svoju stranu i činjenici da su Talijani činili etničku većinu u gradu, Rapallskim ugovorom iz 1920., Zadar je otrgnut od svog prirodnog okruženja i pripojen Italiji kao enklava na istočnoj obali Jadrana. Započelo je iseljavanje mnogih Hrvata iz Zadra i potpuna talijanizacija grada. Narodni list kao najvažnije hrvatske novine su ugašene a redakcija devastirana.

1943. – 1944. Jadranski Dresden

Nakon kapitulacije fašističke Italije i iskrcavanja Saveznika u južnoj Italiji, Zadar je tokom 1943. i 1944. godine izložen teškim savezničkim bombardiranjima i nacističkom miniranju pri povlačenju iz grada. Razoreno je 80% povijesne jezgre grada, a Zadar je dobio tužnu titulu „jadranski Dresden“. Bombardiranje i osveta osloboditelja stvara novi egzodus, jer se u takvom gradu nije moglo živjeti. Urbanitet nekadašnjeg glavnog grada Dalmacije gotovo je potpuno uništen.

1944. Oslobođenje i novi početak

Zadar je oslobođen, a potpuno srušeni i izmučeni grad vraćen je Hrvatskoj. Uslijedio je egzodus preostalih Talijana iz ruševina grada. Započeo je dugi i teški oporavak te ponovna izgradnja. Zgrada današnjeg hotela jedna je od rijetkih sačuvanih u staroj gradskoj jezgri i postaje stambena zgrada, a u njenom prizemlju dugo je djelovala i vinarija.

1991. – 1995. Domovinski rat

Odvija se krvavi kraj Jugoslavije, a Zadar i njegova okolica su jedan od epicentara sukoba. Zadar se cijelo vrijeme nalazi pod opsadom snaga pobunjenih Srba i biva ponovno teško granatiran uz brojne civilne žrtve i velika oštećenja grada. Opskrba strujom bila je prekinuta preko godine dana, a ona s vodom odvijala se uz velike teškoće. Pri bombardiranju Zadra s mora, brodski projektili teško su oštetili krovište zgrade današnjeg hotela.

2013. Novi život zgrade

Zapuštena i oronula zgrada s dvorištem gdje se nalazi današnji hotel otkupljena je od strane bračnog para Irine Bakija i Vjekoslava Bobića.

Želja

Rekonstrukcija i adaptacija zgrade iz 1863. u današnji Almayer bila je više od obične obnove hotela. Za nas je ona predstavljala i želju za obnovom djelića baštine i duha onog mitskog te gotovo zaboravljenog mediteranskog, kozmopolitskog i građanskog Zadra.

Idea

U idejnom promišljanju Almayera, želja nam je bila oblikovati prostor i ambijent s naglašenim identitetom, ljepotom i vrijednošću. Na arhitekturu gledamo kao na evoluciju. Adaptirajući i transformirajući prostore, nastojimo ih unificirati, spojiti interijere i eksterijere te stvarati harmonično izgrađenu okolinu koja nije odvojena od ili dominantna nad prirodom i ambijentom, već s njima predstavlja jedinstvenu cjelinu.

Čišćenje i učenje

Naslage vremena i različitih intervencija u prostoru zahtijevale su temeljito čišćenje, ali i upoznavanje s njegovom energijom i pričom. Kako se grad mijenjao i rastao uz kompleks zgrade i dvorišta, pod utjecajem stoljeća zgrada je ostala 45 cm ispod nivoa obližnje ulice, a dvorište preko 90 cm.

2015. Temeljita rekonstrukcija

Zub vremena, ali i prenamjena cijelog kompleksa u atraktivni boutique hotel, zahtijevali su sveobuhvatnu, temeljitu i promišljenu rekonstrukciju.

Ljubav prema baštini

Nakon početnih arheoloških iskopavanja, cjelokupna rekonstrukcija provedena je u suradnji s konzervatorima. Revitalizacija i revalorizacija baštine bila je jedan od imperativa u cijelom projektu.

Arhitektura

U skladu s holističkim pristupom koji njegujemo u svim našim projektima, arhitektura nije smjela konkurirati baštini, već je trebala imati bezvremeni kvalitet građevine koja prenosi duhovno iskustvo.

Dizajn eksterijera

Poseban naglasak pri obnovi hotela bila je obnova i uređenje njegovog dvorišta. Okružen i skriven drevnim samostanskim zidom, naš tajni vrt pripovijeda vizualnu priču o Zadru.

Opus spicatum

U cijelom projektu trudili smo se revitalizirati baštinu, ali i reinterpretirati je sa recikliranim materijalima iz same kuće. Vanjske terase smo, primjerice, popločali sačuvanim ručno pečenim opekama antičkom metodom “na riblju kost“ (lat. opus spicatum) te vizualnim trikom “podvukli” pod stari samostanski zid, brišući tako granice novoga i staroga.

Oranžerija

Vizualna aluzija na fin de siecle i zlatno doba građanskog Zadra je naša Oranžerija, izvedena prema sličnima koje su postojale u Zadru početkom XX. st. Okružena bujnim mediteranskim zelenilom i prostorno integrirana s hotelom, zajedno s ostatkom tajnog vrta, čini idealno mjesto za kontemplaciju, uživanje i priče.

Vizualni identitet

Povezivanje uređenja hotela i vrta, podcrtala je primjena vizualnog identiteta u prostoru. Od raskošnih ulaznih vrata u dvorište, proglašenima i najljepšima u gradu do mnogih drugih detalja koji nenametljivo povezuju cijelu vizualnu priču.

21.6.2017. Ponovno rođenje

Zahtjevna i pedantna obnova zdanja iz 1863. i puno starijeg srednjovjekovnog dvorišta te njihova evolucija u elegantan hotel visoke kategorije završila je na prvi dan ljeta, 21.6.2017. Ona je transformirala ovaj zaboravljeni dio grada u poseban prostor sa snažnim identitetom, istinom, bezvremenskom ljepotom te naglašenom urbanom vrijednošću. Almayer predstavlja ogledni primjer rekonstrukcije i adaptacije hotela u starim dalmatinskim gradskim jezgrama i jedan je od najboljih te vrste u Hrvatskoj.

Rezervirajte smještaj